Na četvrtoj u nizu radionici s različitim aktivnostima usmjerenima na rješenje bavili smo se temom Emocija. Prof. Irena, prof. Helena i prof. Jelena različitim vođenim aktivnostima sudionicima su dale ključ za otključavanje odgovora na pitanja: Što su osjećaji? Kako ih prepoznati kod sebe, ali i kod drugih? Kako iskazati osjećaje na prikladan način?
I ovaj put radionica je bila interaktivna, nadasve zanimljiva, vrlo zabavna i na kraju možemo reći i emocionalna.
Emocije imaju značajnu ulogu u našim životima, a time i u međuljudskoj komunikaciji jer drugi ljudi na taj način dobivaju informacije o našem unutarnjem stanju i o tome kako bismo se mogli ponašati.
Emocije ne dijelimo na dobre i loše, već samo ugodne, manje ugodne ili neugodne. Na primjer, svi osjećamo ljutnju jer je to prirodna reakcija na nešto što se događa i što nam se ne sviđa. Ako upoznamo svoju ljutnju, prepoznamo je i znamo kako njome upravljati, bit će nam puno lakše jer nas neće “zaskočiti” i manja je vjerojatnost da nekog povrijedimo.
Zaključili smo:
Emocije se mijenjaju.
Svaka emocija je vrijedna, svaka je važna, svaka se računa!
U sklopu provođenja radionica Rješenju usmjeren pristup kao prevencije ovisnosti i nasilja među korisnicima posjetili smo terapijsku zajednicu PET PLUS koja se nalazi u mjestu Orle, kraj Velike Gorice.
Naši korisnici su proveli nekoliko sati u druženju i razgovoru s drugim korisnicima upoznavajući tako i princip rada same udruge.
Zajednica pruža smještaj muškim osobama s problemom ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki te ostalim oblicima ovisnosti radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa s ciljem reintegracije u društvenu zajednicu. Program rada terapijske zajednice proizašao je iz talijanskog programa „Progetto Uomo“ (Projekt čovjek) gdje je naglasak stavljen na osobu, a ne na ovisnost. Upoznavanje samog sebe, otkrivanje vrijednosti u odnosu s drugima i u odnosu s okolinom glavni je cilj ove zajednice.
Naši su srednjoškolci, monteri strojeva i konstrukcija, u pratnji prof. Srećka i prof. Jelene posjetili firmu Tehnix d. o. o. u Donjem Kraljevcu. Uz stručno vodstvo domaćina vidjeli su dojmljivu prezentaciju proizvodnje i načina rada izrade pojedinih strojarskih proizvoda.
Kompanija Tehnix vodeća je eko industrija u svijetu. Poslovni cilj kompanije je razvijati i proizvoditi najbolje tehnologije kojima se postiže održivi razvoj i cirkularna ekonomija.
Tako su učenici vidjeli komunalna vozila visoke učinkovitosti, mobilna reciklažna dvorišta, vrhunsku modularnu arhitekturu te mnoge druge strojarske proizvode.
Nakon toga uputili su se u Varaždin. Prošetali su varaždinskim grobljem – spomenikom parkovne arhitekture, nakon čega su obišli Gradski muzej. U Entomološkom odjelu Gradskog muzeja Varaždin imali su priliku vidjeti vrijednu i jedinstvenu zbirka kukaca najvećeg varaždinskog prirodoslovca, gimnazijskog profesora te utemeljitelja i prvog kustosa toga Odjela Franje Košćeca. U Kulturnopovijesnom odjelu koji je smješten u gotičko-renesansnoj utvrdi otkrivali su zanimljiv stalni postav s brojnim ambijentalno oblikovanim stilskim sobama od renesanse do secesije, predmetima iz zbirki oružja, kamenih spomenika, ostavštine Vatroslava Jagića i Ivana Kukuljevića Sakcinskog, izlošcima što svjedoče o prošlosti grada i utvrde, obrtu i trgovini te ljekarništvu. Također su imali priliku upoznati se s kulturom hrane i običaja varaždinskog kraja gledajući atraktivnu izložbu Dobar tek. Zadovoljni viđenim, obnovljenog znanja i sa stečenim novim spoznajama, učenici su na kraju dana međusobno podijelili dojmove željno iščekujući sljedeću stručnu ekskurziju!
Blago rominjanje kiše u jutarnjim satima dopratilo nas je u Jasenovac. Rekli bismo, ima simbolike u tome! Dočekala nas je naša vodičica Ines koja nas je provela Spomen područjem te nam je približila strašnu povijest ovog mjesta.
Doista smo mnogo naučili i ostali zgroženi nad zločinima ustaškog režima.
U manjim smo grupama zajednički rješavali radne zadatke, raspravljali, istraživali, aktivno sudjelovali, međusobno komunicirali te na kraju prezentirali zaključke. Jasenovac je mjesto na kojem smo zastali, preispitali svoje stavove i odali počast svim žrtvama.
Promatrajući betonski spomenik Cvijet – simbol nježnosti, ljepote, nade i života – u tom trenutku obasjan suncem koje se pojavilo na nebu, odlučili smo širiti poruku mira i tolerancije bez obzira na rasu i uvjerenja.
Uputili smo se prema Parku prirode Lonjsko polje, točnije prema Posjetiteljskom centru Krapje. Krapje – pitomo selo Posavine koje je ime dobilo po ribi šaranu, odnosno krapu – odmah nas je oduševilo. Suživot rijeke i ljudi očigledan je i zapanjujući. Krapje je 1995. godine proglašeno selom graditeljske baštine zbog tradicijskih hrastovih kuća (neke stare i 200 godina!).
Tople zrake sunca grijale su nas kada smo u turističkom vlakiću uživali u prirodnim ljepotama razlivene Save, graditeljskim vještinama naših starih Posavaca i raznolikosti ptica. Kasnije poslijepodne stigli smo u selo s više roda nego stanovnika, Čigoč. Ono nosi titulu prvog europskog sela roda i ostavlja bez daha svoje posjetioce pa tako i nas. Nakon što smo napunili trbuhe u obiteljskom restoranu Tradicije Čigoč krenuli smo prema Ivancu. Doista smo doživjeli pravi Carpe diem daleko od užurbanosti i buke svakodnevice.
Kao i uvijek, u opuštenoj radnoj atmosferi shvatili smo da je rad na sebi nužan da se razvijamo u zrele osobe.
Vjerovati drugoj osobi znači da imamo otvoren odnos s tom osobom, da nam je ona pokazala da je vrijedna našeg povjerenja i da je svojim postupcima pokazala da joj je stalo do nas. U istinski povjerljivom odnosu ljudi mogu otvoreno razgovarati o svojim emocijama i pokazivati svoje emocije. Ovi povjerljivi odnosi mogu uključivati članove obitelji, skrbnike, prijatelje i ljude iz nas okoline. Imajući na umu koliko je povjerenje važan dio našeg socijalno-emocionalnog razvoja održali smo niz aktivnosti usmjerenih na rješenje čiji je cilj bio pomoći sudionicima da razmotre pojam povjerenja, činjenicu da se povjerenje može povećati ili smanjiti ovisno o postupcima ljudi, da razmisle tko je u njihovoj blizini osoba kojoj se mogu obratiti kada im je teško, ali i da promisle tko je njihova socijalna podrška. I ovaj smo puta pokazali svoju kreativnost u aktivnostima Igra povjerenja, Super ja i Socijalna podrška. Kao i uvijek u ovoj opuštenoj radnoj atmosferi shvatili smo da je rad na sebi nužan da se razvijamo u zrele osobe.
Danas smo imali sreću i privilegiju ugostiti dvojicu mladića iz zajednice Cenacolo, koji su okupljenim učenicima i djelatnicima govorili o iskustvu ovisnosti, svojoj prošlosti i promjeni koju prolaze. Petar i Bruno su nam predstavili i samu zajednicu i njen način funkcioniranja te spremno odgovarali na postavljena pitanja.
Od srca im hvala, kao i svim učenicima koji su pažljivo slušali i postavljali pitanja. Uskoro ćemo organizirati posjet zajednici kako bismo još više produbili ovo iskustvo i međusobno obogaćivanje.
