Prije točno sto godina, u lipnju 1925., u srcu Ivanca otvorena su vrata jedne posebne ustanove. 

Otvoren je dom koji je trebao pružiti više od krova nad glavom – nadu, red, znanje i novu priliku. 

U vremenima kada su se grijesi mladosti skupo plaćali, pružena je prilika za njihovo iskupljenje – osnovano je Državno uzgajalište Pahinsko. 

Prvih godina u Pahinsko su upućivani dječaci sa sela, najčešće u dobi od 14 do 16 godina. Dom je tada brojio 35 djece, odnosno dječaka izgubljenih između dječje naivnosti i posljedica pogrešnih odluka. Po završetku tretmana vraćali su se svojim obiteljima i zajednicama.  

 Kompleks je smješten na području nekadašnje ivanečke pučke škole.  
Na početku sa samo četvero službenika – učiteljem, vjeroučiteljem, liječnikom i nadzirateljem djece. Tijekom desetljeća Dom se razvijao i mijenjao, a s njim i njegovo ime: od Državnog uzgajališta, preko Zavoda za odgoj djece i Odgojnog doma Ivanec sve do današnjeg naziva – Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec. 
Ime doma mijenjalo se, ali svrha je ostala ista – odgoj, obrazovanje i prilika za novi početak.   

Posebna pažnja uvijek se posvećivala obrazovanju i stručnom osposobljavanju. Od pučke škole u početcima, do radionica i strukovnih programa nakon Drugog svjetskog rata. Stolari, postolari, krojači, brusači, limari i grafičari – sve su to bila zanimanja koja su generacije mladih ovdje izučavala. Dom je ujedno bio i mjesto razvijanja raznih kreativnih vještina i aktivnosti poput tamburaške, dramske i likovne grupe, izviđača i planinara, sportske sekcije i brojnih natjecanja koja su ispunjavala slobodno vrijeme korisnika. 

Za vrijeme Domovinskog rata, vrata Doma bila su otvorena i prognanicima i izbjeglicama. Ta je uloga do danas ostala simbolom njegove svrhe –  pružanje sigurnog utočišta. 

Danas, nakon stotinu godina, Centar za pružanje usluga u zajednici Ivanec nastavlja svoju misiju, ali u mnogo širem i modernijem obliku. Pruža socijalne i psihološke usluge djeci, mladima i njihovim obiteljima, uključujući savjetovanje, psihosocijalnu podršku, mentorstvo i organizirano stanovanje. Ustanova provodi i programe odgoja i obrazovanja – od osnovnoškolskog obrazovanja odraslih, radnog osposobljavanja do srednjoškolskog obrazovanja, kako bi svaka osoba dobila priliku za novi početak. 

Posebno se ističu projekti koji povezuju mlade s lokalnom zajednicom: volontiranje u humanitarnim akcijama, suradnja s Crvenim križem i Caritasom, sudjelovanje u kulturnim i sportskim događanjima poput Rajko krosa ili planinarskih pohoda – sve ono što mladima daje osjećaj pripadnosti i uči ih kako biti dio zajednice. 

Veliku ulogu tijekom povijest imali su ravnatelji i djelatnici Doma. Njihova vizija, stručnost i predanost oblikovali su ustroj rada i pomogli da ustanova preživi mnoge izazove. Odgajatelji, psiholozi, socijalni radnici, učitelji i svi ostali djelatnici ostavili su svoj trag, često postajući mnogo više od stručnjaka – bili su mentori i oslonci generacijama mladih. 
 

Sto godina. Tisuće mladih života koji su prošli ovim hodnicima, svaki sa svojom pričom, padom, ali i novim početkom. Generacije djelatnika, učitelja, mentora – tihi heroji koji su vjerovali da svatko zaslužuje priliku. 

Ovo nije samo priča o jednoj ustanovi. 
Ovo je priča o vjeri u promjenu. O domu koji odgaja, usmjerava i – ne odustaje.