Smijeh je najbolja terapija ili kao što je rekao Charlie Chaplin: Dan bez smijeha je uzalodno potrošen dan!
U petak 16. lipnja organizirali smo zabavnu večer igre i smijeha i time obilježili završetak nastavne godine i kraj niza radionica usmjerenih rješenju i prevenciji.
Vodeći se motom slavnog komičara Charlia Chaplina uronili smo u svijet zabave, igre, druženja i smijeha!
Na četvrtoj u nizu radionici s različitim aktivnostima usmjerenima na rješenje bavili smo se temom Emocija. Prof. Irena, prof. Helena i prof. Jelena različitim vođenim aktivnostima sudionicima su dale ključ za otključavanje odgovora na pitanja: Što su osjećaji? Kako ih prepoznati kod sebe, ali i kod drugih? Kako iskazati osjećaje na prikladan način?
I ovaj put radionica je bila interaktivna, nadasve zanimljiva, vrlo zabavna i na kraju možemo reći i emocionalna.
Emocije imaju značajnu ulogu u našim životima, a time i u međuljudskoj komunikaciji jer drugi ljudi na taj način dobivaju informacije o našem unutarnjem stanju i o tome kako bismo se mogli ponašati.
Emocije ne dijelimo na dobre i loše, već samo ugodne, manje ugodne ili neugodne. Na primjer, svi osjećamo ljutnju jer je to prirodna reakcija na nešto što se događa i što nam se ne sviđa. Ako upoznamo svoju ljutnju, prepoznamo je i znamo kako njome upravljati, bit će nam puno lakše jer nas neće “zaskočiti” i manja je vjerojatnost da nekog povrijedimo.
Zaključili smo:
Emocije se mijenjaju.
Svaka emocija je vrijedna, svaka je važna, svaka se računa!
Sve emocije su u redu, no sva ponašanja nisu!
U sklopu provođenja radionica Rješenju usmjeren pristup kao prevencije ovisnosti i nasilja među korisnicima posjetili smo terapijsku zajednicu PET PLUS koja se nalazi u mjestu Orle, kraj Velike Gorice.
Naši korisnici su proveli nekoliko sati u druženju i razgovoru s drugim korisnicima upoznavajući tako i princip rada same udruge.
Zajednica pruža smještaj muškim osobama s problemom ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki te ostalim oblicima ovisnosti radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa s ciljem reintegracije u društvenu zajednicu. Program rada terapijske zajednice proizašao je iz talijanskog programa „Progetto Uomo“ (Projekt čovjek) gdje je naglasak stavljen na osobu, a ne na ovisnost. Upoznavanje samog sebe, otkrivanje vrijednosti u odnosu s drugima i u odnosu s okolinom glavni je cilj ove zajednice.
Naši su srednjoškolci, monteri strojeva i konstrukcija, u pratnji prof. Srećka i prof. Jelene posjetili firmu Tehnix d. o. o. u Donjem Kraljevcu. Uz stručno vodstvo domaćina vidjeli su dojmljivu prezentaciju proizvodnje i načina rada izrade pojedinih strojarskih proizvoda.
Kompanija Tehnix vodeća je eko industrija u svijetu. Poslovni cilj kompanije je razvijati i proizvoditi najbolje tehnologije kojima se postiže održivi razvoj i cirkularna ekonomija.
Tako su učenici vidjeli komunalna vozila visoke učinkovitosti, mobilna reciklažna dvorišta, vrhunsku modularnu arhitekturu te mnoge druge strojarske proizvode.
Nakon toga uputili su se u Varaždin. Prošetali su varaždinskim grobljem – spomenikom parkovne arhitekture, nakon čega su obišli Gradski muzej. U Entomološkom odjelu Gradskog muzeja Varaždin imali su priliku vidjeti vrijednu i jedinstvenu zbirka kukaca najvećeg varaždinskog prirodoslovca, gimnazijskog profesora te utemeljitelja i prvog kustosa toga Odjela Franje Košćeca. U Kulturnopovijesnom odjelu koji je smješten u gotičko-renesansnoj utvrdi otkrivali su zanimljiv stalni postav s brojnim ambijentalno oblikovanim stilskim sobama od renesanse do secesije, predmetima iz zbirki oružja, kamenih spomenika, ostavštine Vatroslava Jagića i Ivana Kukuljevića Sakcinskog, izlošcima što svjedoče o prošlosti grada i utvrde, obrtu i trgovini te ljekarništvu. Također su imali priliku upoznati se s kulturom hrane i običaja varaždinskog kraja gledajući atraktivnu izložbu Dobar tek. Zadovoljni viđenim, obnovljenog znanja i sa stečenim novim spoznajama, učenici su na kraju dana međusobno podijelili dojmove željno iščekujući sljedeću stručnu ekskurziju!
U sklopu projekta Čitaj, razgovaraj i odmaraj u ponedjeljak smo opet posjetili Gradsku knjižnicu i čitaonicu Gustav Krklec u Ivancu. Zahvalni smo ravnateljici, prof. i dipl. bibl. Marini Grudenić na njezinom entuzijazmu, motivaciji, pomoći u približavanju knjigama i upoznavanju knjižnice, donaciji knjiga koje će krasiti policu našeg kutka za čitanje te nadasve zanimljivoj i aktivnoj radionici Bookcasting.
Veselimo se svakoj novoj radionici, radu na sebi i uranjanju u čudesni svijet knjiga jer kao što je rekao George R.R. Martin Čitatelj živi 1000 života prije nego što umre. Čovjek koji nikada ne čita živi samo jedan!
Vježba poput Čudesnog pitanja u kojoj smo zamišljali da se dogodilo čudo i da su svi naši problemi nestali preko noći potaknula je zanimljiv razgovor i fokusirala nas na pozitivne i dobre stvari u našoj svakodnevici. Uz pomoć Animal strength cards otkrivali smo svoje snage i osobitosti, a bojanje mandala probudilo je našu kreativnost, pažnju i koncentraciju.
Blago rominjanje kiše u jutarnjim satima dopratilo nas je u Jasenovac. Rekli bismo, ima simbolike u tome! Dočekala nas je naša vodičica Ines koja nas je provela Spomen područjem te nam je približila strašnu povijest ovog mjesta.
Doista smo mnogo naučili i ostali zgroženi nad zločinima ustaškog režima.
U manjim smo grupama zajednički rješavali radne zadatke, raspravljali, istraživali, aktivno sudjelovali, međusobno komunicirali te na kraju prezentirali zaključke. Jasenovac je mjesto na kojem smo zastali, preispitali svoje stavove i odali počast svim žrtvama.
Promatrajući betonski spomenik Cvijet – simbol nježnosti, ljepote, nade i života – u tom trenutku obasjan suncem koje se pojavilo na nebu, odlučili smo širiti poruku mira i tolerancije bez obzira na rasu i uvjerenja.
Uputili smo se prema Parku prirode Lonjsko polje, točnije prema Posjetiteljskom centru Krapje. Krapje – pitomo selo Posavine koje je ime dobilo po ribi šaranu, odnosno krapu – odmah nas je oduševilo. Suživot rijeke i ljudi očigledan je i zapanjujući. Krapje je 1995. godine proglašeno selom graditeljske baštine zbog tradicijskih hrastovih kuća (neke stare i 200 godina!).
Tople zrake sunca grijale su nas kada smo u turističkom vlakiću uživali u prirodnim ljepotama razlivene Save, graditeljskim vještinama naših starih Posavaca i raznolikosti ptica. Kasnije poslijepodne stigli smo u selo s više roda nego stanovnika, Čigoč. Ono nosi titulu prvog europskog sela roda i ostavlja bez daha svoje posjetioce pa tako i nas. Nakon što smo napunili trbuhe u obiteljskom restoranu Tradicije Čigoč krenuli smo prema Ivancu. Doista smo doživjeli pravi Carpe diem daleko od užurbanosti i buke svakodnevice.
Kao i uvijek, u opuštenoj radnoj atmosferi shvatili smo da je rad na sebi nužan da se razvijamo u zrele osobe.
Vjerovati drugoj osobi znači da imamo otvoren odnos s tom osobom, da nam je ona pokazala da je vrijedna našeg povjerenja i da je svojim postupcima pokazala da joj je stalo do nas. U istinski povjerljivom odnosu ljudi mogu otvoreno razgovarati o svojim emocijama i pokazivati svoje emocije. Ovi povjerljivi odnosi mogu uključivati članove obitelji, skrbnike, prijatelje i ljude iz nas okoline. Imajući na umu koliko je povjerenje važan dio našeg socijalno-emocionalnog razvoja održali smo niz aktivnosti usmjerenih na rješenje čiji je cilj bio pomoći sudionicima da razmotre pojam povjerenja, činjenicu da se povjerenje može povećati ili smanjiti ovisno o postupcima ljudi, da razmisle tko je u njihovoj blizini osoba kojoj se mogu obratiti kada im je teško, ali i da promisle tko je njihova socijalna podrška. I ovaj smo puta pokazali svoju kreativnost u aktivnostima Igra povjerenja, Super ja i Socijalna podrška. Kao i uvijek u ovoj opuštenoj radnoj atmosferi shvatili smo da je rad na sebi nužan da se razvijamo u zrele osobe.
