Blago rominjanje kiše u jutarnjim satima dopratilo nas je u Jasenovac. Rekli bismo, ima simbolike u tome! Dočekala nas je naša vodičica Ines koja nas je provela Spomen područjem te nam je približila strašnu povijest ovog mjesta.

 Doista smo mnogo naučili i ostali zgroženi nad zločinima ustaškog režima.
U manjim smo grupama zajednički rješavali radne zadatke, raspravljali, istraživali, aktivno sudjelovali, međusobno komunicirali te na kraju prezentirali zaključke. Jasenovac je mjesto na kojem smo zastali, preispitali svoje stavove i odali počast svim žrtvama.

 Promatrajući betonski spomenik Cvijet – simbol nježnosti, ljepote, nade i života – u tom trenutku obasjan suncem koje se pojavilo na nebu, odlučili smo širiti poruku mira i tolerancije bez obzira na rasu i uvjerenja.

 Uputili smo se prema Parku prirode Lonjsko polje, točnije prema Posjetiteljskom centru Krapje. Krapje – pitomo selo Posavine koje je ime dobilo po ribi šaranu, odnosno krapu – odmah nas je oduševilo. Suživot rijeke i ljudi očigledan je i zapanjujući. Krapje je 1995. godine proglašeno selom graditeljske baštine zbog tradicijskih hrastovih kuća (neke stare i 200 godina!).

Tople zrake sunca grijale su nas kada smo u turističkom vlakiću uživali u prirodnim ljepotama razlivene Save, graditeljskim vještinama naših starih Posavaca i raznolikosti ptica. Kasnije poslijepodne stigli smo u selo s više roda nego stanovnika, Čigoč. Ono nosi titulu prvog europskog sela roda i ostavlja bez daha svoje posjetioce pa tako i nas. Nakon što smo napunili trbuhe u obiteljskom restoranu Tradicije Čigoč krenuli smo prema Ivancu. Doista smo doživjeli pravi Carpe diem daleko od užurbanosti i buke svakodnevice.