O nama

Povijest Centra za pružanje usluga u zajednici

U lipnju mjesecu 1925. godine odlukom Ministarstva pravde Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zbog “sve većeg porasta moralno posrnule mladeži”, osnovan je uz već dva postojeća doma u Glini i Slavonskoj Požegi i dom “Pahinsko” u Ivancu, koji je imao skrbiti o maloljetnim osobama s cijelog teritorija Kraljevine.

U Pahinsko su upućivani dječaci do 14. odnosno 16. godine života ukoliko nisu ispunjavali uvjete za smještaj u ustanovu u Glini – ako su sa sela i ako se namjeravaju vratiti na selo.

Spomenutom odlukom određeno je da se novi dom smjesti u zgrade koje su bile vlasništvo Kaznionice Lepoglava, a do tada su služile kao ivanečka Pučka škola. Tako su nekadašnji posjed i kurija Faller postali Državno uzgajalište Pahinsko. Po otvorenju ustanove iz zavoda u Slavonskoj Požegi stiglo je 16, iz zavoda u Glini 5 dječaka, a do kraja 1925. godine primljeno je ukupno 35-ero djece.

Od osoblja, uz upravitelja, bilo je još četvero službenika i to: učitelj, nadziratelj djece, vjeroučitelj i liječnik. Tijekom godina broj korisnika i službenika se povećavao, ali u nekim periodima i smanjivao no nikada u toj mjeri da bi ugrozio opstanak ustanove.

Naziv ustanove mijenjao se više puta. Osnovana je kao Državno uzgajalište zatim je promijenio u Zavod za vaspitanje dece, potom u Zavod za odgoj djece, pa u Odgojni zavod za mušku mladež, Odgojni dom za mušku omladinu da bi današnji naziv Odgojni dom Ivanec dobio 1996. godine.

Od samog je početka osobita pozornost pridavana obrazovanju djece u skladu s mogućnostima i obrazovnim potrebama. Do 1946. djelovala je samo redovita Pučka škola u četverogodišnjem trajanju kada je otpočela radom tzv. stručna produžena škola u kojoj je bilo moguće osposobljavanje u stolarskoj, krojačkoj, postolarskoj i drvotokarskoj struci. Za potrebe praktičnog rada uređene su i opremljene odgovarajuće radionice. Iste je godine počela raditi i radionica dječjih igračaka. Nakon dvije godine otvorena je i strojobravarija. Kasnije su programi mijenjani i osuvremenjivani, uvedena su još zanimanja: kovinotokar, limar, vodoinstalater, bravar strojobravar, knjigoveža, slovoslagar, grafički strojar i u najnovije vrijeme monter strojeva i konstrukcija te parketar.

Dosta pažnje posvećivalo se i raznim aktivnostima kreativnog provođenja slobodnog vremena pri čemu treba spomenuti tamburaše, limenu glazbu, dramsku, recitatorsku, likovnu, pčelarsku, ribolovnu, šahovsku, sportsku, streljačku i foto sekciju, izviđače, planinare. Sve značajnije obljetnice i blagdani bili su popraćeni prigodnim programom.

Maloljetnici se uključuju i u sadržaje slobodnih aktivnosti u Ivancu, što je od velikog značaja za njihovu resocijalizaciju. Mnogo je uspješnih nastupa bilo na sportskim manifestacijama u Hrvatskoj i Sloveniji. S trkačkih i maratonskih natjecanja naši su se sportaši vraćali s mnogobrojnim priznanjima. Tu svakako treba spomenuti planinare i njihove brojne planinarske pohode i osvojene vrhove te izviđače koji su bili nositelji ove aktivnosti na ivanečkom području.

Tijekom godina Dom se mijenjao, izmjenjivale su se generacije korisnika, dolazili su novi djelatnici, nastojalo se zadržati kontinuitet odgojno-obrazovnog rada i poboljšati uvjete boravka.

Za Domovinskog rata Odgojni je dom skrbio o prognanima i izbjeglima iz Baranje i Bosne i Hercegovine